Rano jutro je..
Ustajem.. Pokušavam se izdići iz mulja u kojem sam bila provela noć..
Tamo gdje sam inaće letjela..
Uvečer dok sva ljepota umire..dok moja duša plače..dok se djeli od tijela..dok gubim sve svoje misli..sva sječanja..sve pomisli..
Onda kada sam sama..Sasvim sama..Uvijek..
Noć mi se počinje polako smješiti..
Pjeva mi..
O mom životu..Koji je bio laž..Cijeli..
Sve moje misli..Sva moja ljubav..Primljena i data..Svaki moj osmjeh..
Samo su suze bile stvarne..
Novi dan se rađa..Opet sam dolje..Ispod..Sva shrvana..
Hodam dalje sama..Bez okretanja..
Bježim..Bježim od suza..Od boli..
Rano jutro..Zora..Pokušavam nać put..Put kući..
Prolazim kroz uske ulice..Dug je put kući..
Ujutrno sam uvijek sama..Toliko sama..
Uvijek sam odjeljena od Njegove ljubavi..A treba mi ta ljubav..
Uvijek sam odjeljena od te ljubavi..Od Njegovog tijela..
Tko će me održavati toplom sada u ovo hladno jutro?
Možda će zasad bit dovoljna ona naša pjesma..U koju sljepo vjerujem..U koju se pouzdam..
To je jedina pjesma u kojoj moj život nije laž..Nije bol..
Jedina pjesma u koju se pouzdam..
Sve ostale govore kako je moj život laž..Sva moja ljubav..Primljena i data..Svaki moj osmijeh..
Samo su suze stvarne..
Nastavljam je pjevati..Možda me odvede do Njega..
Jednim osmjehom ti puniš me..^^
26.02.2008. u 14:56
° 27 thoughts of the world ° Print ° # °
Hm..^^ Opet novi blog..
Ovo je moj 7 blog..
Baš me boli..
Da ne duljim..
Na nebu sumrak.. Sve nijanse crvene plešu ples.. Ples vječnosti.. Ples vječnosti ispred mojih očiju..
Uzimaju svu tugu iz mene.. Svu bol odnose.. Riješavaju me svih briga.. Svih gluposti zbog kojih sam
ovakva.. Svih budala koje ne razumiju i čine me takvom.. Gledam u nebo.. Postajem sve bljeđa.. Gledam
u svog anđela na nebu.. Pleše posljednji ples.. On moje jedino svjetlo nade u tami.. Sad i njega gubim..
I on pada sa neba.. Gledam ga.. Ima nož u srcu i krvari.. Gledam u anđela protjeranog sa neba da bude
slobodan.. Sad polako umire.. Odnosi mi ga nešto jako i nevidljivo.. Pružam ruke.. Želim ga zaustaviti..
Ali nepravednici me odvlače.. Plačem dok bespomoćno gledam kako gubim svoju nadu.. Svoju sreću..
Jedinu sreću u meni.. Dok gubim svoju ljubav.. Dozivam ga.. Neželim stat.. Previše ga volim.. Naše suze
su svjedok ljubavi.. Ljubavi koja neče umrjeti.. Ako mi ga uzmu.. Vratit ću im svu bol koju su mi načinili..
Obečajm ti ljubavi..
23.02.2008. u 16:28
° 18 thoughts of the world ° Print ° # °